Izrada košulja je pojam koji obuhvata čitav jedan poseban svet: to je univerzum čije osobenosti leže u različitim fazama zanatske ili industrijske izrade. One su dve proizvodne stvarnosti koje postoje paralelno ali po nekad se i ukrštaju, kao što je to slučaj sa prevrtom kragne, jednom jako delikatnom fazom izrade koja se i dan danas radi ručno. Kod zanatske izrade, krojač uzima mere klijenta i ručno kroji i sastavlja delove košulje.
Kao pravi zanatlija, krojač prati sve faze izrade košulje do tančina pre nego što iseče sve delove tkanine , fiksirajući ih špenadlama. Kad se radi o industrijskoj proizvodnji, nakon što je obeleženo sve precizno na tkanini i nakon što je ona isečena, prvo se šiju prednji i zadnji delovi, a onda se prelazi na rukave. Na samom kraju se dodaju manžetne i kragne. Da bi one bile čvrste, kao što se to obično viđa, u njihov središnji deo se zašiva tanje ili deblje lepljivo platno koje dodatno očvrsne tkaninu. Kada se očisti višak konca koji ostane na košuljama, prelazi se na otvaranje rupica i zašivanje dugmića.
Industrijsi i zanatski proces izrade su u mnogome slični. Tokom izrade i svih faza koje ona podrazumeva, različiti delovi košulje se više puta prepeglaju kako bi izrada bila što preciznija. Nakon toga, kada su potpuno urađene, slažu se preko namenskog kartona. Ta faza je polu automatska, međutim, jako je bitno misliti i na transport kako se ne bi pohabale ili naknadno izgužvale.
Razlike u zanatskoj i industrijskoj izradi ima i u samoj količini utrošene tkanine: da bi se izradila košulja klasičnom zanatskom metodom, potrebno je više materijala nego industrijskom.